Slučajno ili ne, Facebook stranica “Udruženje Zadrana u Beogradu” u posljednje vrijeme okuplja uglavnom nostalgične – više za tzv. SAO Krajinom, no za Zadrom.
Posebno u vrijeme određenih obljetnica.
Fotografija tipa ove dolje sasvim je uobičajena na toj stranici:
Danas, kada smo svratili “k njima” provjeriti je li netko od “Zadrana u Beogradu” izrazio možda žaljenje nad činjenicom da od noćas gori Zadarska županija, o tome nismo pronašli ni riječi, ali zato otkrivamo da je prije koji sat objavljena pjesma “našeg Zadranina iz Banja Luke”, zgodnog naziva – “Kako postati Hrvat”:
Za one koji je ne znaju, ili su zaboravili ćirilicu, u nastavku donosimo prijevod pjesme:
“KAKO SE POSTAJE HRVAT
Dovoljno je otići kod popa,
Da se srpstvo za vjekove zakopa.
Kod srpskog popa izvadiš krsni list,
Predaš ga fratru, sutra si Hrvat čist.
U Zadru prekrštenje najviše se radi,
Srbin ne može dobiti posao, boji se da će krepati od gladi.
Bivši Srbin priča drugom Srbinu: Vidiš da je lako,
Za jedan dan postaneš Hrvatom.
Dijete mu plačući ne dolazi iz škole,
Prekrtšenog Srbina svi u razredu vole.
Trofaznog više u razredu nema,
Ne zna jadno dijete šta mu se sve u životu sprema.
Prekriženi Srbin, sad je on kao Hrvat svagdje prvi,
U njemu nema ništa srpsko, osim srpske krvi.
Svi prekriženi su iz nekog srpskog sela,
Kad dođu u svoje selo za njih srama nema.
On sada šahovnicu grli,
I javno govori za sve nedaće Srbi su krivi.
Ne tiče ga se njegovo porijeklo,
Jer dok je bio Srbin sve ga je opeklo.
Ako još jedan Srbin postoji u gradu,
Prekriženi preporučuje: Ne javljajte se tom gadu.
Ne ide u crkvu sv. Ilije, već u Stošiju,
Ponosan je na Hrvata komšiju.
Taj isti susjed radio mu je o glavi,
Dok god nije postao Hrvat pravi.
Ne pozdravlja se poznanikom sa zdravo, nego Bog,
On se srami imena i prezimena svog.
Sad je Franjo, nije više Luka,
Za sva pokoljenja to je najveća bruka.
Ne nosi više niti ime svoje,
Ovo novo ime mu je mirnije i bolje.
Prekriženi pretvorio se u pravog Hrvata,
Ne prizna više Srbina, ni sestru ni brata.
Svi katolički zakoni su mu bliži,
Glavno mu je da se Srbin mrzi.
Krizmanje mu nikad nije kasno,
To je za prekrižene bitno i časno.
Za katolike krizma je primat,
Poslije krizme postaješ Hrvat.
Kažu prekriženi: Nije prekrštenje sramno,
Više od pola Dalmacije prekršteno je odavno.
Ponekad razumijemo one iz mješovitog braka,
Ako je bila Hrvatica majka, ali nije tata.
Najveće blagdane srpske Božić, Uskrs i krsna slava,
Sve izgubiš jednog dana.
U ime Boga Krista,
Srbi se krste s tri prsta.
Sad se prekriženi krste s lopatom, a ne s tri prsta,
Trojstvo je nebeski zakon Isusa nam Krista.
Kad Hrvatska uđe u Europu,
Neće znati prekriženi moliti se fratru ili popu.
Tek će onda znati da je prekrštenje greška,
Pritisak na Srbe da se prekrsti to je glupost teška.
Svejedno je biti Srbin ili Hrvat, oba su kršćani,
Tako je to bilo nekad, tako je to sada, tako je to bilo lani.
Samo da nema tog prokletog rata,
Bližeg naroda po krvi nema od Srba i Hrvata.
Pokvarenu dušu imaju katolici,
Uvijek kažu da su Srbi krivci.
Hrvatima su bliži Francuzi, Mađari, Švabe i Finci,
Nego Srbi, Rusi ili Ukrajinci.
Krivicu snose oba, fratar i pop,
Da prekrštenju kažu: Stop.
Sramota je miješati se u vjeru,
Kao da mu dereš kožu njegu.
Prekršteni ne može živiti bez kože,
Takvom ljagom teško se živjeti može.
Hrvati mogu raditi što hoće, oni su Stepinca
Proglasili svecem svog ratnog zločinca.
Sa prekrštenjem gadno nam se piše,
NAS JE SRBA MANJE, A HRVATA VIŠE.”
***
Premda se ne može reći da pjesma nije informativna, nismo uspjeli dokučiti jedno – što je “zadarski” pjesnik točno želio reći?