Nakon kraćeg proučavanja osobe Marka Pupića Bakrača tijekom posljednjih šest, sedam godina i šest, sedam stotina tekstova, što njegovih što mojih, sa sigurnošću mogu reći da sam uspjela shvatiti što smo skrivili Bogu.
Ispalo je opet da je u pravu Poirot kada kaže da je “pravi odgovor onaj najjednostavniji”. A najjednostavniji odgovor ovdje bi bio taj da je, poput mnogih, Pupić Bakrač u onome što samo on naziva “politička aktivnost” pronašao solidan plan B spašavanja zbrinjavanja familije nakon neočekivane smjene supruge direktorice.
Ona je iz vjerojatno jednako jednostavno dokučivih razloga bila toliko sigurna u svoju nedodirljivost da je javno i nedvosmisleno bacila u lice 200.000 kuna nadležnom ministru provocirajući ga da je potvrdi kao alfu i omegu Zračne luke Zadar. Naprotiv. Biva smijenjena bez prava pogovora.
Uslijed šoka i nevjerice (sjetimo se priopćenja, tiskovnih, pa čak i histeričnih ispada supruga Marka koji ministra javno naziva “magarcem”), obitelj Pupić Bakrač ide dalje, ali sa spremnim novim planom. Naizgled samo bez posebne logike i pametnog slijeda, Marko P. B. sporadično napada pomno odabrane mete i sasipa im u lice cijele saržere… uglavnom ne metaka, tek najobičnijih ćoraka.
Ne jer je kukavica, ne jer ne zna bolje, i moguće ne jer pametnije ne može – nego i ne treba.
Mudrije no što su neki od nas mislili, Marko Pupić Bakrač već godinama na zadarskoj sceni igra do u detalje razrađenu predstavu za mase. Skoro savršenu. I nameće se kao svojevrsni zadarski Mesija – politički ili moralni, kako kada i kako tko hoće.
Nedostatak sadržaja, smisla, argumentacije, logike, pravog elementa javnog interesa u predmetu rasprave i svega ostaloga što bismo saželi pod “politika”, maestralno nadoknađuje upečatljivim aranžmanima – peticijama, dizanjem zastave, zaposjedanjem govornica, provociranjem predsjedavajućeg u Vijeću… Vješto manipulira javnošću u dijelu koje zaista za sada i uspijeva ostati percipiran kao kakav oponent vladajućih, Don Quijote zadarske političke scene koji se u ime obespravljenih bori za njihove interese, ma po koju cijenu.
Sitnim slovima tek, ispod svega skoro nezapaženo ide špica – odjavna, čvrsto vjerujem:
“usred ili uslijed svega…
… zaposlio je nevjestu u Bolnici;
odmah zatim i sina;
zgradu u Dinjišci sa umirovljene radnice Maraske prenio je u cijelosti na suprugu…,
obrisao tragove koji vode do otkrivenih nekretnina u Zagrebu…”
I sve to dok nam je vješto bacao prašinu u oči progovarajući javno o… O čemu zapravo?
O tome da Široku ulicu treba preimenovati u Kalelarga, da treba potjerati investitore i, posljednje, da je župan Božidar Longin organizirao božićni domjenak za djelatnike Županije!?
Istina je sljedeća, i to ovaj maestro manipulacije jako dobro zna – svaka osnovna i srednja škola u županiji valjda, svaka ustanova, agencija, ured, biro, zavod… svi su sve ove godine imali domjenak. I svaki taj domjenak je nešto koštao, sve redom iz javnog proračuna.
Zašto se onda Marko obrušio isključivo i samo na župana Longina?
Vjerojatno jer je ostao još jedan nezaposleni u obitelji Pupić Bakrač? Možda gospođa s početka teksta? Pa je sve ovo ili kakva osveta ili još jedan pokušaj pritiska?
Dakle, dame i gospodo koji ste glasovali za Marka Pupića Bakrača, moguće da ste ostali dužni platiti ulaznicu.
Ovakav cirkus niti nije u redu besplatno gledati.