Djeca s Down sindromom u Zadru već nekoliko mjeseci treniraju košarku. Martina Šango diplomirani kineziolog na veselje djece organizira treninge koji su puni smijeha, veselja i na koje djeca dolaze s velikom radošću.
Martina Vi ste već godinama u Školi košarke Zadar i trenirate velik broj djece, od ovog proljeća trenirate i novu skupinu djecu s Down sindromom? Kako se rodila ova plemenita ideja?
O ovom projektu počela sam razmišljati još davno, kad je naš Petar (dijete sa Down sindromo) prije šest godina počeo trenirati kod nas. Naime, on je bio u grupi svojih vršnjaka ali je u toj grupi bilo previše djece i nisam mu se mogla posvetiti onoliko koliko je on to trebao. Već tada se rodila ideja o tome kako bi bilo lijepo imati zasebnu grupu djece sa Down sindromom. Ali trebalo je vremena da ideja sazrije i da se realizira.
Gdje se održavaju treninzi i u kojim terminima? Koja godišta djece s Down sindromom trenirate?
Treninzi se održavaju za sada na Ravnicama ponedjeljkom i četvrtkom od 15 do 16 sati. Mogu se upisati djeca sa Down sindromom iznad 10 godina starosti.
Tko još uz Vaše vodstvo sudjeluje u vođenju treninga?7
U ovom projektu nesebično mi pomaže prijateljica, odgojiteljica predškolskog odgoja Martina Sladić, koja volontira i zaista mi je desna ruka. Bez njene pomoći bilo bi mi puno teže. Evo i ovim putem joj se srdačno zahvaljujem
Koliko je ovakvih projekata u Hrvatskoj za sada?
Koliko sam upoznata, u Rijeci radi kolega Siniša Kuharić i u Zagrebu radi jedna djevojka koja još studira na Kineziološkom fakultetu. Za ostale gradove nisam čula.
Koliko djece trenutnu imate u skupini i kakve su povratne reakcije djece i roditelja na ovakav oblik aktivnosti?
Za sada imamo samo desetero djece u grupi ali se nadamo povećanju tog broja. Naši su roditelji prezadovoljni. Imali smo u Školi košarke Zadar i predbožićno druženje gdje smo roditeljima predstavili sve naše skupine polaznika sa kratkim izvođenjem vježbi. Naša djeca sa Down sindromom bila su zadnja na programu, nakon što je naš trener Umberto zapjevao na gitari i moram reći da je veliki broj ljudi na tribinama plakao. Naši klinci su zabijali sve zicere što im ni inače ne ulaze, a publika je skandirala na svaki postignuti koš. Poslije programa dolazili su mi ljudi sa suzama u očima i čestitali. Rad sa ovom djecom doista je nešto posebno. Oni su mi kao moja vlastita djeca; toliko smo se nas dvije vezale za njih.
Zašto je dobro da se djeca s Down sindromom bave sportom?
Korisnost bavljenja sportom za djecu s posebnim potrebama visoko je korelirana onoj za tjelesno sposobnu djecu. Ti korisni učinci nisu samo ograničeni na tjelesno zdravlje, već podrazumijevaju i psihičko zdravlje, uključujući kognitivni, društveni i moralni razvoj djece. Mogućnost sudjelovanja u nekoj aktivnosti dopušta djetetu da se dobro i pozitivno osjeća – ona daje osjećaj zadovoljstva. Osim toga, uspješno svladavanje različitih vještina može kod djece s posebnim potrebama dovesti do poboljšanja načina na koji razmišlja o sebi, samopoštovanja i vjere u sebe.
Zadar je poznat kao grad košarke, da li su čelni ljudi Grada i Županije prepoznali Vašu ideju?
Da naravno. Grad Zadar uvelike nam je financijski pomogao i pomaže. Omogućio nam je putovanje u Zagreb na susret djece sa Down sindromom, također su nam financirali putovanje u Rijeku gdje će nas Siniša ugostiti sa svojom ekipom, a ostat će nam i sredstava za organizaciju istog okupljanja u Zadru koje će biti u lipnju ove godine. Osigruali su nam termine na Ravnicama. Ovim putem se srdačno zahvaljujem Upravnom odjelu za kulturu i šport grada Zadra, posebno gospodinu R. Dunatovu i gospođi S. Jurinić koji su pokazali izrazitu osjetljivost na ovu skupinu djece i veliko srce.
U prosincu ste bili u Zagrebu u posjetu KK Cedeviti? Koji je cilj tog posjeta i kakve su povratne reakcije?
Tako je. Bili smo na tom prvom okupljanju djece sa Down sindromom i to je bilo fantastično. Bilo je ukupno 50-ak ili nešto više djece koja su napravila zajednički trening i družila se. Djeca su bila oduševljena, nisu skidala osmijeh sa lica. Na kraju su dobili i medalje, majice, poklon pakete i imali su i zajednički ručak. Nakon svega djecu smo odveli na advent i napravili đir po Zagrebu. Cilj ovog projekta je povezivanje djece sa Down sindromom njihovo upoznavanje, stjecanje novih znanja i iskustava, te stjecanje novih prijateljstava. Ova djeca su nažalost kod nas nepravedno zanemarena i marginalizirana. Društvo gleda na njih sa predrasudama i ljudi u kontaktu sa njima imaju neki odmak. Moja želja je razbiti te predrasude i pokazati svijetu da smo mi ti koji imamo posebne potrebne, a oni samo obična djeca željna ljubavi i pažnje.
Može li se očekivati da se u ovaj projekt sportskog sadržaja uključe u bližoj budućnosti i ostala djeca s posebnim potrebama?
Idemo korak po korak. Trenutno smo potpuno koncentrirani da napravimo što uspješniji projekt sa ovom djecom, pa ćemo vidjeti kuda će nas to sve skupa dovesti.