![foto: Yale]()
Tim znanstvenika koji su djelomično oživjeli mozak svinje četiri sata nakon što je ta životinja ubijena predvodio je Zadranin.
Tim znanstvenika predvodio je profesor iz Hrvatske koji predaje na Yaleu, Nenad Šestan. Osim njega, u timu je bio još jedan Hrvat, Zvonimir Vrselja.
Nenad Šestan, profesor neuroznanosti, komparativne medicine, genetike i psihijatrije s Yalea, predvodio je tim znanstvenika na Yaleu koji su odlučili istražiti može li se mozak oživjeti nakon smrti.
Šestan je rođen u Zadru 1970. godine. 1995. godine diplomirao je na Sveučilištu u Zagrebu, a 1999. godine je doktorirao na Yaleu na kojemu predaje i danas te vodi svoj laboratorij “Sestan Lab”.
Redoviti je profesor na Yaleu.
Zvonimir Vrselja diplomirao je medicinu na Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera, u Osijeku a na medicinskom fakultetu u Osijeku je i doktorirao.
Radi na Yaleu pri njihovom Medicinskom fakultetu na Odjelu za neuroznanost.
Znanstvenici sa Sveučilišta Yale su za potrebe ovog istraživanja spojili mozak svinje, odnosno nekoliko njih, na sustav koji je u mozak pumpao tekućinu koja je poslužila kao zamjena za krv.
Time su mozgu vraćene neke osnovne funkcije, poput sposobnosti stanica da proizvode energiju. Osim toga, taj postupak je pomogao održati unutarnju strukturu mozga.
Šestan se pitao može li se mozak oživjeti nakon smrti.
Šestanov tim je na ovo pitanje odgovarao uz pomoć 32 svinjska mozga. Mozgove je njegov tim dobio iz klaonice koja je smještena u blizini njegovog laboratorija. Njegov tim je potom uklonio svaki od mozgova iz lubanja te su mozgovi smješteni u posebne komore. Potom je u svaki mozak uveden kateter.
Četiri sata nakon smrti znanstvenici su u vene i arterije mozgova preko katetera počeli ubrizgavati toplu otopinu.
Radili su to preko sustava BrainEx, koji imitira tok krvi tako što je u mozak dovodio nutritivne tvari i kisik. Otopina koju je tim ubrizgavao u mozak je u sebi imala i kemikalije koje služe sprječavanju aktivnosti u neuronima, zaštiti od štete, ali i sprječavanju električne aktivnosti u mozgu.
Unatoč tome, znanstvenici su motrili električnu aktivnost mozgova tijekom cijelog eksperimenta i bili su spremni dati anestetik mozgu ako bi primijetili da dolazi do povratka svijesti.
Znanstvenici su testirali koliko se dobro mozak drži kroz period od šest sati.
Otkrili su za tih šest sati kako su neuroni i ostale moždane ćelije povratile svoje metaboličke funkcije, poput konzumacije šećera ili proizvodnje ugljikova dioksida. Osim toga, uočili su i kako je imunitetni sustav mozga počeo raditi.
Struktura pojedinih stanica i dijelova mozga je očuvana. Rezultate su usporedili s mozgovima koji nisu primili otopinu.
Struktura stranica u mozgovima koji nisu primili otopinu bogatu nutrijentima kisikom se urušila. Kada su znanstvenici u mozgove koji su primili otopinu pustili električni signal, otkrili su da pojedini neuroni i dalje mogu prenositi signal kroz mozak.
Ali tim nikada nije uočio koordinirane električne uzorke kroz cijeli mozak, što bi značilo sofisticiranu moždanu aktivnost ili čak svijest.
Šestan, čiji tim je koristio ovu tehniku za održavanje svinjskog mozga živim do 36 sati, trenutno nema planove za povrat električne aktivnosti u cijelom mozgu.
Umjesto toga, njegov je prioritete otkriti koliko njegov tim može održati metaboličke i fiziološke funkcije mozga van tijela.
“Moguće je da samo odgađamo neizbježno te da se mozak neće moći oporaviti”, rekao je za Nature.
“Preletjeli smo nekoliko metara, ali možemo li stvarno letjeti”, dodao je.
BrainEx sustav je daleko od toga da je spreman za upotrebu na ljudima, dodao je Šestan za Nature, posebno zbog toga što ga je teško rabiti ako se mozak ne izvadi iz lubanje.
Šestan je za BBC izjavio kako se proces odumiranja stanica u mozgu događa kroz duže vremena nego što se ranije mislilo.
“Pokazali smo da je proces umiranja stanica postupan, proces koji ide korak po korak”, rekao je.
“Pokazali smo kako se nekih od tih procesa mogu ili odgoditi ili očuvati ili preokrenuti”, zaključio je.
“Ovo nije živući mozak. Ali je stanično aktivan mozak”, rekao je za Guardian kojemu je otkrio i kako na početku studije on i njegov tim nisu vjerovali da će doći ovako daleko.